Povijest Sterneninsel
Odlučujuće za povijest nastanka Sterneninsel bilo je iskustvo da obitelji s neizlječivo bolesnom djecom hitno trebaju pomoć u obitelji.
Potaknute svojim radom u kućnoj pedijatrijskoj njezi, dvije pedijatrijske sestre Angelika Miko i Marion Höhnerlage uvidjele su potrebu za osnivanjem službe dječjeg hospicija. Zajedno su se suočili s ovim velikim izazovom. Marion Höhnerlage postavila je za zadatak okupiti braću i sestre djece iz hospicija i djece iz ožalošćenih obitelji. Pokrenut je Otvoreni sastanak. Angeliki Miko je bilo jako važno razbiti tabu – bolest, umiranje i smrt djece i iznijeti u javnost brige o hospiciju.
Osim toga, uvijek je izvlačila sve kako bi pobjegla od toga Sterneninsel U pratnji životno ograničene bolesne djece ili mladih za ispunjenje posebne želje. Živjela je ideju hospicija nudeći obiteljima nježnu pratnju u životu, tijekom smrti i poslije.
S puno srca i duše vodila je Sterneninsel 10 godina. Tada kao i sada je Sterneninsel nezamjenjiv za pogođene obitelji.
Dobio je svoje ime Sterneninsel od Jonasa, dječaka s životno ograničenom bolešću. Više se nije mogao kretati zbog bolesti mišića. Svašta mu se kretalo u glavi. Bio je jako zabrinut zbog svoje bolesti i velikog pitanja što dolazi nakon smrti. Za Jonasa, neologizam "Sterneninsel' za tri stvari:
otok kao mjesto sigurnosti
zvijezde kao simbol beskonačnosti
a za Jonu svaki čovjek koji umre postao je zvijezda.
Tako je Jonas postao naš imenjak i inspirirao naš logo.
Jonas 14.01.1996. siječnja 20.01.2015. – XNUMX. siječnja XNUMX
Napravila je prve korake Sterneninsel 2009. pod okriljem hospicijske službe western Enzkreis eV Sljedeće godine kvalificirana je prva skupina ljudi koji su bili spremni na volonterski rad u hospicijskom radu za djecu i mlade.
Dana 01.01.2014. siječnja XNUMX Sterneninsel osnovali vlastitu udrugu te se iste godine uselili u njihove prostorije na adresi Wittelsbacherstrasse 18 u Pforzheimu.
Od svog početka bio je Sterneninsel koriste mnoge obitelji s bolesnim djetetom ili roditeljem. Do brojne djece i mladih došlo se kroz grupnu i individualnu potporu ožalošćenom.
Rad s našom djecom i mladima je raznolik, šarolik, vrlo živ i po mnogim područjima razlikuje se od rada u hospicijskoj službi za odrasle. Naše obitelji su često u pratnji tijekom dugog vremenskog razdoblja.
Evo ulomka iz "Žive granice"
Knjiga Petre Stuttkewitz, ona je dvostruko pogođena majka
"Životne vrijednosti"
“Djecu oblikuju njihovi roditelji”
Ovo za nas ne vrijedi.
Vi ste oblikovani.
Htjela sam te naučiti svojim vrijednostima, htjela sam ti prenijeti ono što je važno u životu.
Ali naučio sam od tebe
što je najvažnije:
Pravi osjećaji
Unutarnje zadovoljstvo
Bezuvjetna ljubav
Prihvatanje
Uživaj u malim stvarima
svijest o životu
svijest o umiranju.”
Petra Stuttkewitz
Hospicijski pokret
Hospicij – latinski hospitium – znači hostel. U srednjem vijeku redovnici su hodočasnicima i putnicima nudili smještaj, zaštitu i pomoć u hospicijama na posebno ugroženim mjestima. U ranim danima rada hospicija (prvo u SAD-u i Engleskoj), hospiciji su bili domovi nalik na bolnice u kojima se posebna skrb poklanjala umirućima. Danas shvaćamo hospicijski pokret kao pratnju umirućih i ožalošćenih.
Ideja o prvom dječjem hospiciju na svijetu nastala je u Velikoj Britaniji početkom 1980-ih. Okidač je bila djevojka po imenu Helen, kojoj je 1978. dijagnosticiran tumor na mozgu. Uspješno je uklonjen, ali je Helenin mozak teško i nepopravljivo ozlijeđen. Sestra Frances Dominica, časna sestra i pedijatrijska sestra, upoznala je Helen i njezinu obitelj u bolnici. Razvilo se blisko prijateljstvo i sestra Frances je stalno posjećivala Helenu. Iz tog prijateljstva s Helenom i njezinom obitelji razvio se "Helen-House Hospice" koji je s radom započeo u Oxfordu 1982. godine kao prvi dječji hospicij na svijetu.
1990. godine šest obitelji osnovalo je Njemačku udrugu dječjih hospicija s ciljem omogućavanja takvih objekata u Njemačkoj.
U Njemačkoj će već 2022. postojati 18 bolničkih dječjih hospicija i 180 ambulantnih dječjih hospicija. Cilj je osigurati cjelovitu izvanbolničku skrb i za djecu i mlade.